SLAPOVI MIRNE 24. - 26. 09. 2021.

Zaljubljenici u planine, uputili su se posjetiti prekrasne vidike i krajobraze Istre. Neki po prvi puta, a neki ponavljajući gradivo po ne znam koji put.

I tako je družina od 17 članova krenula već u petak iz smjera Zagreba i Karlovca, put Planinarskog doma „Žbevnica“, ponad Buzina i Bresta, koji nam je dvije noći bio smještaj i baza.
Sljedeće jutro je na prvu bilo maglovito i pomalo oblačno, ali tijekom dana vrijeme nas je pomazilo. Bio je prekrasan sunčan dan. Svih 7 slapova Mirne bilo je prazno i bez vodene snage i žestine koju zacijelo imaju kad kišne kapi natope korita i stijene ove krške ljepotice. Ali priroda nas je ponovo iznenadila ljepotom stjenovitih i praznih kanjonskih tokova, usjeka, korita... Ostaci Napoleonovog mosta, napuštena rudarska okna, stara istarska sela te popularno izletište Kotli, bile su predivne minijature istarskog krajolika koji nas je pratio putem. Što je dan odmicao i što smo imali više kilometara u nogama to je i razgovor i opuštenost među planinarima bila veća, a smijeha na pretek.

Naredni dan započeo je vrlo rano i najljepše što je mogao, u obližnjoj crkvi Presvetog Trojstva u Brestu na Svetoj misi. Župnik Dalibor Piletić dočekao nas je s velikom dobrodošlicom, osmjehom i blagoslovom. Zacrtani cilj nedjeljnog hodanja bila su nam dva vrha: Žbevnica (1014 m) i Špičasti vrh (957 m). Ponovno su nas oduševile prelijepe šumske staze, raznolikost terena, jasni i daleki vidici i vrhovi. Ukratko, priroda od koje zastaje dah. Bio je sunčan i topao dan, a mi smo se počastili podužim odmorom i izležavanjem na toplom jesenskom suncu. Po povratku s vrhova, zajednički i dogovorno smo posjetili lokalnu destileriju „Auru“, gdje smo okrijepili nepca lokalnim delicijama te obišli obližnji Stari grad Buzet.

I što reći na kraju?
Preko 20 km hoda, prognoza kao naručena, priroda koja svaki put iznenadi svojim prizorima, ljepotom i posebnošću, vedra i iznimno živopisna vodičica HPD GORA, naša silna Anita. I ono što me svaki put može iznova dirnuti, a to je grupa veselih i opuštenih ljudi koji se međusobno sve bolje upoznaju, a neki se susreću i po prvi puta, a pomažu si kao da se znaju oduvijek, prilaze jedni drugima bez zadrške i sumnje. Vjerujem da je svatko na izlet ponio vjeru, a otišao sa još većom, da je nešto naučio i da smo bogatiji za još jedno životno iskustvo i radost.

Željka i Mario Galović